Literarni rad – Valentina Kuburović

Literarni rad - Valentina Kuburović
Nagrađena fotografija: Amina Međedović za osvojeno četvrto mjesto

 Literarni rad – Valentina Kuburović. Valentina Kuburović je osvojila četvrto mjesto                              

Lijep nam je sjever Crne Gore

Koje to čulo aktivira osjećaj pripadnosti, osjećaj nedefinisane ljubavi i posebne melodije srca kada čujemo ime svoga kraja? Koje nam to čulo pokazuje stazu do pravog mjesta, onoga kome pripadamo, pa kao mehanizam, odmah srcu daje signale, a ono nam osvjetljava put ? I ne, nije san. To je stvarno to mjesto, lijepo kao san, bajka a stvarnost, mašta a realnost. Kako u snu to i biva, upuštam se u čarobne vrtloge, u najdivniju avanturu. Penjem se na Durmitor. Udišem svježi dah života, mira i slobode, pa se odozgo divim predjelu pred sobom koji me opčinjava. Uživam u najprijatnijim horovima ptica, drveća i vode, ali žurim… Još mnogo puta je preda mnom, još mnogo zadivljujućih oaza. Uzbuđena i radosna, puna života i ljubavi za svaki listić, svaki šum i korak. Silazim malo  niže i osvrćem se za sobom , da ne ostanem žedna za kojom kapi ove svježine , da budem bogatija za svaki dinar ove duše nadahnute i darežljive. Niz ostala brda ništa manje oduševljenja i uzbuđenja u meni. Sve sam bogatija. Preda mnom se otvara ogromno plavetnilo. Nije nebo. To je veliki vodeni svod koji mi odjednom proširi vidik. Okruženo šumom, koja kao da čuva ovu čistitu i netaknuto blago i ne da nebu da mu prkosi, Crno jezero je probudilo posebnu emociju, neku sjevernu, divlju i pitomu, tihu i bučnu, prosto zavodljivu. Bila je jesen. Žuti listić na vodi, kojeg poput jedrilice njišu vodene mase, podsjeti me da je vrijeme da i ja otplovim još južnije i već zamišljam šta me čeka. Koračam mirno i zamišljeno, ali mi ubrzo nešto skrenu fokus.  Još jedan park, još jedna visina i još jedno oduševljenje. Ovaj put se nađoh usred guste šume Bjelasice i njenog parka. Kako se mijenjaju mjesta, moje emocije mijenjaju boje, kao lišće u jesen. Sada dominira zelena emocija.  Da bi avantura bila šarenija, sve sam niže i bliže svom domu. Noge sada slušaju instrukcije srca, kao klavir ritam svirača.  Više nije tako visoko, sledeća lokacija je dokaz koliko je sjever Crne Gore obilan svim reljefnim ljepotama: i vodenim i zelenim, planinskim i nizijskim. Priroda nam je pružila sve, a na nama je da istražimo, zavirimo i ponosimo se. Tako ja ponosno i podignute glave zalazim onda u   naseljene nizije, nešto drugačije od ovoga do sada viđenoga. Koliko samo zauvijek upamćenih pogleda i mjesta koja su odavno kupila kartu za mjesto u mom srcu i sada već dugo znaju da tu pripadaju. Koliko samo slobodnih mjesta koja još čekaju da dobiju svog vlasnika. Evo već još jedno prisvojeno mjesto. Na drvenoj strelici, kraj puta, pisalo je   „Plav”. Dakle, već sam u gradu. Već čujem kako vrvi od saobraćajne i gradske buke ljudi. Da stvar bude prirodnija mirnija, nađoh se na izvorištu rijeke Lim, jezeru koje predstavlja pluća grada, Plavskom jezeru. I moja pluća su hrlila sve bliže i bliže. Obalom Lima, nazirao se grad po grad, čovjek po čovjek, kuća po kuća, a u meni zrno po zrno ljubavi i uzbuđenja. Skretnica mi sada želi dobrodošlicu u Andrijevicu, a ja kao da počinjem da trčim brzo, ali u isti mah obazrivo, da ništa ne ispustim. Ni to divno, šuškavo drveće, ni jesenje uzane stazice. Usporavam…Sve sam nestrpljivija da ubrzo negdje na nekoj tabli, magistralom za svoj zavičaj, pročitam naziv Berane.  Nije trebalo dugo. Već sam spokojno stajala na jednom zelenom proplanku, posmatrala hitrog konja kako slobodno i razdragano trčkara sve u krug, kao da brani tu livadu. Zar od mene? Nasmijah se i uputih obalom Lima. Najzelenija, najvažnija, najšarenija, najradosnija i najsvježija emocija do sada. To su moji ljudi, moja rijeka, moje drvo i sve te livade. To je moj zavičaj. Jedno posebno mjesto, posebnu kartu čuvam za ovaj kraj. Zauvijek popunjeno i nikad zamijenjeno mjesto. Ne, neću sada reći budim se iz svog zna, već kažem da živim san. Ovo je stvarnost, oživljena bajka i stvarno putovanje, koje je stalo i zaustavilo se tačno gdje treba, u najljepšoj državi, u najljepšoj regiji i najljepšem gradu. Najlakše pišem jezikom zavičaja, slovima srca i novim redom iz nove emocije. Tako sam ja ovo napisala, a sada je na tebe red. Pričaj mi, rodni kraju…

Učesnica: Kuburović Valentina  

Datum rođenja: 16.07.2004.god.

Mentorka: prof. Sanja Dašić

Škola: JU Gimnazija „Panto Mališić”, Berane

Adresa: Berane, Lužac b.b.

Razred: 2.

www.mladitalenti.me

www.mmne.me