Literarni rad – Mina Bošković

Literarni rad - Mina Bošković
Fotografija: Jovana Knežević

Literarni rad – Mina Bošković je osvojila drugo mjesto

Lijep nam je sjever Crne Gore

  Negdje niz seljačke puteve, kroz ćutljive šume, planine prkosne čuvaju neku zemlju. Tajnu neotkrivenu, daleko od oka moga i tvoga.

 Uspavana zemlja, tiha, ipak napeto sluša igru vjetra. Niko ne mari. Svi odavno znaju ovu pjesmu uz koju lišće lagano poigrava. Strogi planinski vrhovi bodre, neznancu neki nemir pružaju, a težacima same zemlje mir donose.

 Eno… Eno nešto kroz maglu sija. Jezera, oči plave, male radosti, što pričaju drevne priče borbi. Ponosno leže, samo da bi uhvatila pogled nečiji. Kada sivi vuk siđe sa planina, u tami, kradljivci pogleda postaju samo pojilište. Svoju vrijednost što dijele zvjerima.

Livada usamljena, što ona jezera prati, svakom travkom kliče, nešto došaptava planini. Kao da namjerno hoće da te izgubi u svojoj  samoći… Kao da samo ona plašljiva srna sluša njenu priču, prati njene lavirinte beskonačne. A onda, sasvim iznenada, snažni vjetar sa planine zanjiše duge haljine niskog žbunja i uguši tišinu.

 Onaj što od beskonačne livade pobjegne, stigao je. Stigao na ono mjesto što miriše na svježe drvo… Šuma. Ona šuma o kojoj čitava sanjiva zemlja šuška. Drveće što svaki korak prati. Kao da izaziva. Često, ko dugo ostane, desi se da pusti glas, da očita lekciju ovim tračarama. Zapravo, samo viče naokolo, kao da čeka da staložena šuma odgovori, barem nešto. Jedini odgovor koji može dobiti je od onog bijelog zeca što šuška u žbunju. Narušava šumski red.

 Niko ne može da je ukroti. Ovo mjesto. Ove planine, jezera i šume. Ova brda svjedočila su dovoljno. Već odavno znaju i onog sivog vuka što na jezero siđe, već znaju onoga što se drveću uzaludno žali. Neponovljiva, neshvaćena zemlja… Još dugo će je čuvati one planine, dugo će šuškati šume, još dugo će srna očima pipati daljine. Još dugo će disati naša sjeverna vila.

Kandidat: Mina Bošković, VIII razred

www.mladitalenti.me

www.mmne.me