Literarni rad – Leonora Knežević

                                                                        

Nagrađena fotografija: Almedin Mešić za osvojeno prvo mjesto

  Literarni rad -Leonora Knežević je osvojila peto mjesto

                                                                          Oš“Nedakusi“-Bijelo Polje

                                    Lijep nam je sjever Crne Gore

     Crna Gora je moja divna država.Živim u njoj i mnogo je volim.Ponosna sam što je to moja zemlja,zemlja čojstva i junaštva.Lijepa je moja Crna Gora,a lijep je i moj rodni grad-Bijelo Polje.Bijelo Polje-asocijacija na veliko polje puno bijelih rada.Bijelo Polje,Berane,Pljevlja,Kolašin,Mojkovac…to je sjever moje Crne Gore.Sjever?Da,sjever Crne Gore,taj lijepi,bajkoviti,slikoviti sjever,a svi nešto forsiraju more.Kada bi svi samo gledali sjever mojim očima,već bi u mislima poželjeli da dođu i vide divote i krasote,a riječima teško opisive ljepote.Pokušaću vam dočarati ljepote moga sjevera.

      Često sa tatom i stricem idemo i obilazimo upravo sjeverni dio naše Crne Gore.Kada se penjete na Obrov,dah vam se krati,penjući se ka vrhu,malo od umora,ali više od ljepote.Putevi vijugaju ka vrhu,kao zlatne ili smeđe duge,a okolo njih se igraju smeđe,narandžaste i zlatne sjenke ,jesenjeg drveća.Vidik se stapa i postaje kao tunel,napravljen od zlata.Sa vrha Obrova,na kraju tunela,pruža se kao na dlanu,pogled na Bijelo Polje,utonulo u njedra okolnih brda i planina,koji ga ljubomorno čuvaju.

      Krećemo prema Đalovića pećini,i smjenjuju se nestvarni pejzaži,obojene slike čarobne jeseni,dok se penjemo prema toj,još riječima neopisanoj ljepoti pećine.Gledam i mislim: to je pećina…unutrašnja ljepota…stalaktiti,stalagmiti,pećinski ukrasi,stubovi,neobjašnjiva ljepota…,i koliko tek onda vanvremenskih ljepota i ukrasa imaju ti veliki i krševiti predjeli.Divno! Sjever ima i neistraženu i skrivenu unutrašnju ljepotu!

       Šetam Bjelasicom…u isto vrijeme pitomom i divljom,gledam te igre linija i boja,u raznim fazama kretanja sunca.To je kao kaleidoskop!Obuzme me neka sreća i milina,toplina,pluća mi se pune i šire od tolike ljepote!Gledam njene vrhove,te gorde,dične,ponosne visine,koje nadmoćno stoje i prkose vremenu.Čujem kako ponosni vrhovi gromku pjesmu ore!

Šetam oko Biogradskog jezera.Gledam to veliko,zeleno,plavo,čarobno,duboko,bajkovito oko.Oko u kome se ogledaju okolne zelene visoke ljepotice,ponosno drveće koje pita:“Ogledalo,čarobno moje,kaži mi na svijetu,najljepši, ko je?“Ljepota se ogleda u ogledalu ljepote!!!Idemo oko čarobnog jezera,a svugdje okolo ljepota se širi:        drveće,klupe,kamenje,puteljci,lokvanji,mostići,potočići,a kroz drveće bljeska i namiguje jezero,čas ga vidiš,čas se izgubi,ali bljesak njegove ljepote,uvijek je tu!

      Idemo sada ka Crnom jezeru.Dok se vozimo,predjeli se smjenjuju,sjever te miluje;evo čas ravnica,koja se preliva i talasa;evo sad brda,koja se kupaju u zlatnim,smeđim i bordo bojama;evo sad vijugave rijeke,koja srećno žuri da negdje tamo stigne…;sad vidim siva kamenita brda,gromade od stijena; a sad evo vidim i duboki klanac,koji u svojim dubinama krije neke nove dragulje. Stižemo! Crno jezero,najveće jezero ponosne planine Durmitor,njegove gorske oči!Visoki vrhovi se ogledaju u njegovim modro-zelenim dubinama.Čarobna je ljepota Crnog jezera,ljepota koja ti ostane u očima i koja se ne zaboravlja!

      Vraćamo se kući,i tu nas pozdravlja Đurđevića Tara!Neopisiv prizor od koga zastaje dah!Ljepota vrletne okoline,i dubina ispod prelijepog mosta koji spaja dvije strane,prosto parališu čovjeka,što od ljepote,što od nekog straha,pred tolikom silinom i snagom majke prirode.Utisak te ljepote je snažan,presnažan!

       Gdje god da smo išli…planina,jezero,selo,obala rijeke,brdo,ravnica,vidikovac…dočekala nas je ljepota,istražena i neistražena,sve je imalo svoju draž,sve je odisalo nečim upečatljivim i izazivalo divna osjećanja;svaka planina,brdo,jezero…svaki kamen,svako drvo…imalo je svoju priču;i nadam se da će njihove priče i priče o ljepoti sjevera Crne Gore,nošene vjetrom sa naših planina,otići daleko u svijet…!

       Ljepote sjevera su biseri i dijamanti…plavi,zeleni,smaragdno zeleni,modri,sivi,u proljeće i u ljeto sijaju blještavim jarkim bojama.U jesen se sve pretoči i transformiše,dobije druge boje,slike,elemente,pretvaraju se u kraljevske zlatne dvore,riznice pune neprocjenjivog blaga,i polako,sve te boje prelaze u kraljevstvo srebrno-bijele idile!Sjever ima četiri čarobna carstva ljepote!

       Ovo je samo djelić  ljepote moga sjevera,pisala bih i pisala, bez kraja.Ljepote moga sjevera su čarobne,neopisive,nepregledne,pitome,divlje,ponosne,vrletne,jedinstvene,zelene,plave,u hiljadu boja!One nas odmaraju,nadahnjuju,ispunjavaju ponosom i ljepotom,daju energiju i podstiču da se borimo i da čuvamo ove bisere majke prirode.Tato ću svima reći, i cijelom svijetu sa ponosom poručujem:dođite,vidite,uživajte i doživite ljepote sjevera,jer zaista,lijep nam je sjever Crne Gore!